
Kakva su prava potencijalnog korisnika bankarskog kredita ukoliko se predomisli da uzme pozajmicu?
Kakve posledice može da snosi ako odustane od lizinga, a kakve imaju obaveze banka i davalac lizinga? Pod kojim uslovima neko može da odustane i kada je poslednji trenutak za predomišljanje, a da nema posebne troškove promene svoje odluke?
Upravo te stvari reguliše Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga koji treba da dobije zeleno svetlo Evropske komisije i potom uđe u skupštinsku proceduru. Ovaj akt s jedne strane treba da obezbedi potpunu usklađenost domaćeg regulatornog okvira s propisima Evropske unije, a s druge da dodatno precizira postojeća pravila koja do sada nisu bila sveobuhvatno regulisana.
Pri tome je važno imati u vidu da važeći Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, koji je u primeni nešto više od godinu dana, već u velikoj meri sadrži rešenja koja su usklađena s direktivama Evropske unije o hipotekarnim i potrošačkim kreditima.
Korisnik ima pravo da odustane od zaključenog ugovora o kreditu, o dozvoljenom prekoračenju računa, o izdavanju i korišćenju kreditne kartice i lizingu i finansijske pogodbe – u roku od 14 dana od dana zaključenja ugovora, bez navođenja razloga za odustanak.
Kako stoji u prečišćenom tekstu ovog zakona kod ugovora o kreditu koji je obezbeđen hipotekom, kao i kod ugovora čiji je predmet kupovina, odnosno finansiranje kupovine nepokretnosti, korisnik može odustati od ugovora pod uslovom da nije počeo da koristi kredit, odnosno finansiranje. Pri odustajanju od ugovora, a pre isteka roka, korisnik je dužan da o svojoj nameri obavesti banku, davaoca lizinga, odnosno trgovca na način kojim se potvrđuje prijem ovog obaveštenja. Pri čemu se datum prijema tog obaveštenja smatra datumom odustanka od ugovora.
– Ovo obaveštenje dostavlja se u pisanoj formi ili na drugom trajnom nosaču podataka. Korisnik koji odustane od ugovora o kreditu, ugovora o dozvoljenom prekoračenju računa i ugovora o izdavanju i korišćenju kreditne kartice dužan je da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana slanja obaveštenja vrati banci glavnicu i kamatu iz osnovnog posla za vreme korišćenja kredita, navodi se u ovom zakonu. Korisnik koji odustane od ugovora o lizingu s opcijom kupovine predmeta lizinga dužan je da onome ko daje lizing odmah po slanju obaveštenja vrati ono što je kupio na lizing.
Istovremeno je dužan da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana slanja obaveštenja onom ko je bio voljan da mu omogući kupovinu na lizing nadoknadi pretrpljenu štetu ako je došlo do umanjenja vrednosti predmeta lizinga i plati ugovorenu kamatu iz osnovnog posla od dana zaključenja ugovora do dana plaćanja kamate.
Onaj ko odustane od finansijske pogodbe s trgovcem dužan je da odmah trgovcu vrati predmet kupoprodaje. Korisnik je takođe dužan da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana slanja obaveštenja, trgovcu nadoknadi pretrpljenu štetu ako je došlo do umanjenja vrednosti predmeta kupoprodaje i plati ugovorenu kamatu iz osnovnog posla od dana zaključenja kupoprodaje do dana plaćanja kamate.
Davaoci usluga nemaju pravo na druge naknade, osim naknada troškova nastalih kod nadležnih organa, a banka ima pravo na naknadu stvarnih troškova koje je imala povodom zaključenja ugovora o kreditu.
Onaj ko se premislio oko uzimanja pozajmice morao je biti upoznat sa stvarnim troškovima pre zaključenja ugovora o kreditu. Ako davaoci usluga ili treća strana na osnovu ugovora s tim davaocima pružaju i sporedne usluge u vezi s finansijskim uslugama, korisnika više ne obavezuje ugovor o sporednim uslugama ako korisnik koristi svoje pravo na odustanak od osnovnog ugovora u skladu sa ovim članom.
Banka i davalac lizinga su dužni da korisniku pruže informacije i odgovarajuća objašnjenja o uslovima koji se odnose na ugovor o depozitu, kreditu ili lizingu, ugovor o dozvoljenom prekoračenju računa, odnosno ugovor o izdavanju i korišćenju kreditne kartice za koje je pokazao interesovanje, na način koji će mu omogućiti da uporedi ponude različitih davalaca istih usluga i proceni da li ovi uslovi odgovaraju njegovim potrebama i finansijskoj situaciji, ali koji korisnika nijednog trenutka neće dovesti u zabludu.
Istovremeno su i banka i davalac lizinga dužni da korisniku uslugu ponude u dinarima, osim ako korisnik ne zahteva da mu se usluga ponudi u dinarskoj protivvrednosti strane valute, odnosno u stranoj valuti, u skladu s propisima kojima se uređuje devizno poslovanje. Oni u pismenoj formi moraju da ukažu na rizike koje preuzima kad se usluga pruža u dinarskoj protivvrednosti strane valute, odnosno u stranoj valuti.
Narodna banka Srbije propisuje u kojoj stranoj valuti banka, odnosno davalac lizinga mogu korisniku ponuditi i odobriti, odnosno indeksirati kredit, lizing i kreditnu karticu – ako korisnik zahteva da mu se usluga ponudi u dinarskoj protivvrednosti strane valute, odnosno u stranoj valuti.